Femme CosMicus: From Paris with life

Pariz. Grad svjetla. Grad ljubavi. Ali i grad života. Ponekad je uistinu potrebno otići, zalutati i pronaći sebe. Moja renesansa se dogodila upravo u Parizu. I Pariz je za to usitinu odlična ideja.

Gubiti se po pariškim uličicama, s neprestanim uzdasima zbog ljepote koja te ne čeka iza svakog ugla, već na svakom koraku. Grad koji je toliko brz, a toliko me usporio. Grad u kojem sam disala. Svakim atomom svoga bića. I smijala se. Iz sveg srca. Dok mi je pogled zaljubljeno lutao s jedne strane ulice na drugu. I sad se kožim dok ovo pišem. Vibriram iako je neopisivi mir u meni. Nije potrebno biti i živjeti i u Parizu da bih se osjećala parižankom. To je jednostavno stanje uma. A meni je ta sinkronizacija tako prirođena da su me što francuskinje što parižanke zaustavljale i pitale može li se npr. proći na određenom potezu kod Eiffelovog tornja (radovi u tijeku), odnosno gdje se nalzi RER C stanica za Versailles. Iako sam se tamo zaputila prvi put i tako si ostvarila dugogodišnju želju, osjećaj je bio kao da sam tamo oduvijek. I prvi i sto i prvi put. Sve dileme, trileme i ostale upitne sheme su se posložile. Rasvjetlile. Pojasnile. Pojednostavile mi bivanje u vlastitoj koži. Sada odlučnija. I spremna na juriš u ostvarenju svojih želja. U ostvarenju sebe. Ima tako tih gradova u kojima se osjećaš da si doma. I tamo gdje jesi, i sa sobom. Za mene je to Pariz, uz Zagreb. Iako ne volim gužve, u ta dva grada i njihovoj vrevi, dišem. I to je najbitnije.

A sad ona druga strana tog putovanja – kako se na put odlučiti otići solo, i to još kao žensko. Pa vrlo jednostavno. Nema tu puno mozganja i kompliciranja. Ostvari si ono što želiš. Nema smisla čekati na druge kako bi si ostvario ono što ti želiš. Živiš sad i ovdje. Prije puta sam dobivala jako puno upozorenja o tome, tim više što putujem sama, kako ne smijem pokazivati da sam tipična turistkinja, kako se pljačka, pa teroristički napadi i sl. Mislim da sam jedino ja spavala za to vrijeme, u odnosu na sve ostale koji su brinuli.

Dakako, nisam baš putovala sama jer sam išla s agencijom. To mi se činilo u tom trenutku najpraktičnijim jer mi se nije dalo solo petljati oko milijun presjedanja, a i da vidim još neka mjesta kao što su Strasbourg, Reims, Salzburg i Hallsttat.. Odlična stvar je što je vodička fleksibilna te sam se mogla odvojiti od grupe, odnosno, za svo vrijeme boravka u Parizu cunjala sam sama. Spoj s Parizom. Može li bolje od toga?! <3
Iskreno, nije me bilo strah. Par mjeseci prije samog putovanja sam jako puno istraživala te sam uistinu bila spremna. Uključujući i arsenal aplikacija – pariški metro najznačajnija.

Pariz u proljeće mi se oduvijek činio kao apsolutnom vizijom okorjele romantičarke, no, iako je stvarnost, vremenska, bila vjetrovita, siva i kišna s povremenim virkanjem sunca, i dalje je vizija ostala netaknuta. Pariz je uistinu prekrasan unatoč svemu. Ima taj neki svoj magnetizam koji ne dopušta nikako drugačije.