Insta post

Živimo u svijetu u kojem želimo sve insta. Kada?! Odmah ili sad?! Još jučer, molim lijepo. Živimo k'o da smo na pokretnoj traci u nekoj tvornici. Strpljenja nema, a kada nam zatreba, želimo ga insta. Insta juhe, tijelo bez bora i celulita, insta mišiće, rješenja problema. Eh, da je tako lako, sve na brzaka, i Rim bi preko noći bio izgrađen.

Insta veze, po mogućnosti, bez bilo kakvih obaveza. Uzmem i odem. Daš mi što trebam i nestanem. Bez traga. Pisanog, glasovnog, srušilo se nebo ako je osobnog, face2face.

Želimo insta samopouzdanje. Pogotovo pripadnici muškog spola. Osim mišića koje pumpaju u teretani, pumpaju i to isto samopouzdanje preko društvenih. Jer je tako lakše. Bezbolnije. Nema znoja Kao u prvom slučaju (ali i osobno). Ako te odbije, barem ne vidi crvenilo u obrazima i konverzaciju možeš brže zgotoviti, pa čak i tišinom.

Čast iznimkama. Imam sreću da poznajem i takve. Jedan je dovoljan da potvrdi pravilo. Jedan koji riskira, bondovski. Gentleman u svakom smislu. Jer je tako ispravno, ne jer je lakše. Jer što je mušakarac koji ne riskira?! Dobiti NE za odgovor nije uopće loša stvar. Dapače, znaš na čemu si. Instantno.

U ovom ludom tempu, vrijeme je novac, i nema ga smisla provoditi s nekim s kime nema smisla. Slično privlači slično, na duge staze.

A veliki problem, ustanovio je i Buddha, rekavši kako mislimo da imamo previše vremena.

Zastani. Udahni. Izdahni. Razmisli. Razmisli što želiš. Kakva osoba jesi. Kakva osoba želiš biti. Čini drugome što želiš da drugi tebi čini. Poštuj sebe, ali poštuj i druge. Svi smo mi ljudi, od krvi i mesa, ali i emocija. Budiš se sam/a sa sobom, te isto tako sam/a sa sobom liježeš. Bez obzira tko se nalazi pokraj tebe. A kad biraš, biraj onu/onoga s kojim ćeš se i u nedjeljno jutro buditi, napraviti doručak. Popiti kavu. U tišini. Osmijehom i pogledima. S pogledom. Tada, vrijeme staje i postoji samo ono što je bitno. Postoji on/a.