S obzirom na tempo i obveze, dan nam proleti i dok kažemo „keks“
već smo u krevetu i razmišljamo jesmo li napravili sve i što nas sutra čeka,
vezano za obitelj, posao, studij, prijatelje.. no, izostavljamo ključno
pitanje, a ono je „što sam danas napravio/la za sebe?“
Vrlo je važno izdvojiti vrijeme za sebe tijekom dana, bez
obzira koliko to vremena bilo i kada te što radili za to vrijeme.. jer, sreća nije
u novcu, ni u manjem stresu kao ni u više vremena. Da bi bili dobri prema
drugima i dobro radili ono što trebamo, MORAMO biti dobri prema sebi. Sreća
dolazi iznutra, zar ne?! Ona je osjećaj
ispunjenosti i zadovoljstva, prije svega, samim sobom. A kada se tako osjećamo
iznutra, to isto ispoljavamo na vanjštinu, te tada sreću dajemo, i samim time istu
primamo.
Moje vrijeme za mene je ujutro. Počinje samim činom pripreme
doručka, u tišini, te u isto toj tišini ga jedem i uživam u svakom zalogaju kao
i u svakom gutljaju kave i/ili čaja. Komunikacija je“ zabranjena“, što s
ukućanima, što na društvenim mrežama. Na taj se način „punim“ za nove izazove,
i pobjede, naravski. Tijekom dana jako puno vremena provedem s ljudima i zbog
toga su mi prijeko potrebni moji trenuci samovanja kako bih se regenerirala (da
ne bi došlo do zabune, to nije isto što i usamljenost; usamljen čovjek može
biti okružen hordom ljudi). Također, tijekom dana potrudim se uloviti kraće
predahe, doslovno 5min, bila to pojačavanje omiljene pjesme na radiu, isključivanje
od svijeta na bilo koji način dostupan u određenom trenutku kada osjetim zamor.
No, početak dana je krucijalan :)
p.s.
Način na koji se, također, možemo rekuperirati je i dodir.
Bio on on roditelja, braće/sestara, prijatelja/ice, kolege/ice.. na kraju
krajeva, i dodir samog sebe. Jer, ljudima je bitno „osjetiti“. Stoga, stavite
dlan na prsa, na mjesto gdje vam se nalazi srce. I osluškujte ga. Osluškujte ga
kako kuca. Osjetite da ste živi. I budite zahvalni na tome. Potom, s osmijehom
oko glave, krenite u osvajanje svijeta.
