utorak, 1. siječnja 2019.

Cosmic chaos

Prvi dan nove godine, a ja još vrtim film one prethodne i mislim si "u klinac, kakva godina". 


Od siječnja u kojem sam disala na škrge zbog općeg nezadovoljstva, preko reazlizacije raznih želja i snova do ostvarivanja master plana. Još u siječnju sam se zbrojila i donijela konačnu odluku što i kako u 2018. Totalno netipično za mene je bilo to sve držati u sebi, samo za sebe. No, znala sam da je tako najbolje za sve. A ono što je bilo najbolje za mene je vraški se primit realizacije, kroz male ciljeve. Dan za danom. I znala sam da je to moralo biti u 2018., za moj rođendan; "u listopadu sam na novom poslu i stanu u Zagrebu". 2017. krajem rujna na jednom sastanku sam rekla da želim otići iz Osijeka, no, da jednostavno ima stvari koje moram naučiti i ostaviti iza sebe nekakav trag. To sam u 2018. napravila. Tajming je bio naprosto savršen. Sve u svoje pravo vrijeme. 
2018. je bila jedna od težih godina, no, bez obzira na tu težinu, to je bila godina u kojoj sam sebe ostvarila u svakom segmentu i sebi ostvarila i snove koje sam imala još kao mala.
2018. je godina u kojoj sam si ostvarila Pariz. Trebao mi je da se napunim za nove izazove i korake u ostvarenju svog plana - preseljenja u Zagreb. Znala sam da je samo pitanje vremena, a to vrijeme je došlo. Iako sam imala stalan i siguran posao, ok ljude oko sebe. Jednostavno, nisam se vidjela više tamo. Osjećaj je bio da sam postigla sve što sam mogla i da na toj razini ostajem. Stajanje na mjestu, za nekog tko voli puno hodati, je nezamislivo. Trebaju mi izazovi, inputi na dnevnoj razini. To sam si i pronašla. Kao što sam pronašla i novu obitelj, novi posao, nove drage ljude, novi dom. Neobjašnjivo je to riječima kad se uspiješ svakodnevno, više puta dnevno, zaljubiti u male stvari, u život. Ponovno sam počela osjećati sve, svakim svojim atomom. I disati. Što nisam dugo.Osim što sam pronašla sve novo, pronašla sam i sebe na tom putu i napokon naučila određene lekcije - maknuti se iz odnosa koji ne vode nikuda. Od osoba koje čekaš. "Nisi ti Nova godina da te čekam", a bogami 2019. je čekala mene da se prvo naspavam. Naučila sam sebi biti na prvom mjestu i neobjašnajvati se. Kad nema smisla, jednostavno je. Nema smisla. Naučila sam pustiti. Ponajviše sebe, na miru. I nevjerojatna je lakoća otpuštanja onoga što ti šteti. Jer znam. Znam da je ono što dolazi još bolje od onoga što je bilo. A u međuvremenu, nastavit ću uživati u svemu što već imam, s divnim osoba koje su tu i podizati si ljestvicu te postizati još više. Bitno je ono što je ovdje. I sada. 

A sada, hvala ti 2018. što si bila brutalno veličanstvena i dobrodošla mi 2019. u lagom stilu.




p.s.
I nastavljam živjet u oblacima, s ružičastim naočalama. U inat svim babarogama. Moja je trava zelena, a vaša?