Puštaš li vrijeme da ti izmiče?

Koliko često u svojoj okolini čujete „nisam spreman/a“? Po pitanju svega, a ponajviše odnosa.Zbog nesigurnosti koje su produkt raznih ne baš tako lijepih iskustava ljudi razvijaju strah. Strah koji je iracionalan. Jer što je najgore što se može dogoditi? Probaš, riskiraš.. i dalje si živ. No, dobio si odgovor na pitanje „Možeš li?“. Dapače, smatram da uvijek možemo. Više je tu pitanje želimo li. Ljudi zbog straha najviše gube vrijeme. Vrijeme koje jurca s obzirom na današnji tempo života. I ništa od toga ne možemo vratiti. Puštamo da nam klizi kroz prste dok si postavljamo pitanja na koja se bojimo dati odgovore. I „ne“ je pozitivan odgovor. Znati na čemu si, u svemu, vrijedi puno nanosekundi koje s vremenom mogu postati lijepa sjećanja, a sada, trenutci u kojima se uistinu živi. Zbog nečeg što zapravo ne postoji, gubimo dragocjene trenutke. Umjesto da živimo život. Jesmo li uistinu ikada spremni za živjeti život, onako, punim plućima? Ne rađamo se s uputstvima kako i što, već živimo.. iz trenutka u trenutak, iz dana u dan.. i onda odjednom, u nekoj situaciji, ups, nisam spreman/a.. nije to nespremnost, već želja. I volja. Odnosno, odsutstvo istih. Pa sljedeći put promijente svoj odgovor u koji god, samo izostavite „nisam spreman/a“ jer, ipak smo samo ljudi i nemamo svo vrijeme ovoga svijeta. Samo mogućnost uživanja u određenom vremenskom periodu.