Pariz. Grad svjetla.
Grad ljubavi. Ali i grad života. Ponekad je uistinu potrebno otići, zalutati i
pronaći sebe. Moja renesansa se dogodila upravo u Parizu. I Pariz je za to
usitinu odlična ideja.
Gubiti se po pariškim uličicama, s neprestanim uzdasima zbog ljepote koja te ne
čeka iza svakog ugla, već na svakom koraku. Grad koji je toliko brz, a toliko
me usporio. Grad u kojem sam disala. Svakim atomom svoga bića. I smijala se. Iz
sveg srca. Dok mi je pogled zaljubljeno lutao s jedne strane ulice na drugu. I
sad se kožim dok ovo pišem. Vibriram iako je neopisivi mir u meni. Nije
potrebno biti i živjeti i u Parizu da bih se osjećala parižankom. To je
jednostavno stanje uma. A meni je ta sinkronizacija tako prirođena da su me što
francuskinje što parižanke zaustavljale i pitale može li se npr. proći na
određenom potezu kod Eiffelovog tornja (radovi u tijeku), odnosno gdje se nalzi
RER C stanica za Versailles. Iako sam se tamo zaputila prvi put i tako si
ostvarila dugogodišnju želju, osjećaj je bio kao da sam tamo oduvijek. I prvi i
sto i prvi put. Sve dileme, trileme i ostale upitne sheme su se posložile.
Rasvjetlile. Pojasnile. Pojednostavile mi bivanje u vlastitoj koži. Sada
odlučnija. I spremna na juriš u ostvarenju svojih želja. U ostvarenju sebe. Ima
tako tih gradova u kojima se osjećaš da si doma. I tamo gdje jesi, i sa sobom.
Za mene je to Pariz, uz Zagreb. Iako ne volim gužve, u ta dva grada i njihovoj
vrevi, dišem. I to je najbitnije.
A sad ona druga strana tog putovanja – kako se na put odlučiti otići solo, i to
još kao žensko. Pa vrlo jednostavno. Nema tu puno mozganja i kompliciranja.
Ostvari si ono što želiš. Nema smisla čekati na druge kako bi si ostvario ono
što ti želiš. Živiš sad i ovdje. Prije puta sam dobivala jako puno upozorenja o
tome, tim više što putujem sama, kako ne smijem pokazivati da sam tipična
turistkinja, kako se pljačka, pa teroristički napadi i sl. Mislim da sam jedino
ja spavala za to vrijeme, u odnosu na sve ostale koji su brinuli.
Dakako, nisam baš putovala sama jer sam išla s agencijom. To mi se činilo u tom
trenutku najpraktičnijim jer mi se nije dalo solo petljati oko milijun
presjedanja, a i da vidim još neka mjesta kao što su Strasbourg, Reims,
Salzburg i Hallsttat.. Odlična stvar je što je vodička fleksibilna te sam se
mogla odvojiti od grupe, odnosno, za svo vrijeme boravka u Parizu cunjala sam
sama. Spoj s Parizom. Može li bolje od toga?! <3
Iskreno, nije me bilo strah. Par mjeseci prije samog putovanja sam jako puno
istraživala te sam uistinu bila spremna. Uključujući i arsenal aplikacija –
pariški metro najznačajnija.
Pariz u proljeće mi se
oduvijek činio kao apsolutnom vizijom okorjele romantičarke, no, iako je
stvarnost, vremenska, bila vjetrovita, siva i kišna s povremenim virkanjem
sunca, i dalje je vizija ostala netaknuta. Pariz je uistinu prekrasan unatoč svemu.
Ima taj neki svoj magnetizam koji ne dopušta nikako drugačije.
Nadam se da ćete uživati u fotkama. Uistinu ih je puno, a meni su ove favoriti i teško mi je odabrati manje. :D #parisjetaime
