Prikazani su postovi s oznakom bodymindandsoul. Prikaži sve postove
Prikazani su postovi s oznakom bodymindandsoul. Prikaži sve postove

ponedjeljak, 22. travnja 2019.

Self-care je i self-building


Milenijalci, no, i oni s retro vibrom danas njeguju jedan od novijih trendova, po meni toliko bitan da bi ga trebalo uvesti kao predmet za sebe u škole – famozni self-care. Naglašava se briga za sebe, i to često „zapadnjački“, kao određen broj koraka – 12, 8, 42, 24.. ponajviše kroz kupke, masaže, zdravu prehranu, dovoljno sati sna, tetošenje Body, Mind & Soul-a, no, self-care nije samo pjenica mirišljave kupke i najnovija maska za lice. Self-care je prašnjav i nijansiran posao, rudarenje po sebi kako bi bila što bolja u svim segmentima. I znate što, nije bitno u koliko je koraka, bitno je napraviti korak, prvi, a zatim nastaviti sa svakim sljedećim. Naprijed. Prema sebi. Uvijek sebi. Jer, kao što je i Ingrid Divković rekla „Koga čekaš da se desiš sebi?“. Naša jedina zadaća je ostvariti se. Sebe sa sobom. A lijepo je kad imamo one koji nas na tom putu bodre i navijaju za nas, no, prije drugih, sami sebi trebamo biti najveći fan. Jer kad nema tih drugih, sami sebe smo dužni „gurati“. Naprijed. 

Self-care je i reći ne svemu onom što nas ne diže već spušta, sebičnošću zadržava, umjesto da pusti. Za „ne“ kao odgovor nema ljutnje. Ne je tvoj stav na kojeg imaš svo pravo. I tvoje samopoštovanje. Reci ne kompliciranosti, no, ne i kompleksnosti. 

Ovo nije jedan od onih postova u kojima se nabraja što bi se trebalo činiti za kvalitetan self-care. Jer, ono što vrijedi za mene, ne vrijedi za tebe, ni za Franku, a ni Marcelu. Prije svega, trebamo naučiti osluškivati i osjetiti sami sebe. Tijelo nam uvijek daje fenomenalne signale što bi trebali poduzeti. Emocije isto. Vještina je u današnjem svijetu emoticona uopće pokazati bilo kakvu emociju. Čak se i pokaže, no, doživi li se i proživi uistinu? Pleši, trči, hodaj, yogiraj se, pilatesiraj ili pedaliraj, upiši tečaj nekog stranog jezika ili nečeg što te oduvijek zanimalo. Čini što god ti izaziva koženje svakog atoma tvog bića od miline i unosi mir u svaku tvoju poru i boru smijalicu, a osmijeh zaokružuje oko glave. Probaj sve. Istražuj. Upoznaj se. Kad probaš, znati ćeš. I uživaj. Ako nije uživanje, i ako nije jednostavno, nije to to. 

Također, ono što je već godinama popularno u biznis svijetu je team building iliti ga timsko bildanje različitim, najčešće, sportsko-timskim aktivnostima za razvijanje i napredak socijalnih vještina. E pa trebalo bi službeno uvesti i self-building kao oblik poboljšanja odnosa prema sebi.
Isti sam napravila prije koji dan s izazovom za sljemenarenje, no, u oba smjera sve pjehe, od doma. Uz početnu euforiju već i na samu pomisao da ću si napokon i tu želju ostvariti, i u upijanju svakog dijela Zagreba kao Alisa u zemlji čudesa, nakon što je uspinjanje krenulo, naravno da mi je kroz glavu prošlo „Što je meni ovo trebalo?!“. Priznajem, nekoliko puta. Svaki sedmi panj je bio moj. Orasi, lješnjaci i grožđice su se na putu prema gore uzimali kod svakog petog panja. O kondiciji da ne pričam (test je bio izniman jer je prošlo mjesec i pol od zadnjeg treninga). No, volja. Volja je bila enormna. Znala sam kakav pogled me čeka s vrha. I niti jednog jedinog trenutka opcija nije bila odustati i pronaći neki lakši put. Tu se builda. Osim guze, listova i stražnje lože, builda se i glava. Što je više prašine bilo po tenisicama, to je manje bilo u glavi. Što se površina neba povećavala kroz krošnje stabala, slika je postajala jasnija. I u jednom trenutku shvatiš da si prodisala. Nakon gubljenja daha po putu, dišeš. I kožiš se. Jer znaš da je trud vrijedio. Uvijek vrijedi. No, uživanje na vrhu je ljepše, ne samo zbog pogleda koji ti se pruža, već kad znaš što je i koliko trebalo da bi se popela. I možeš. Možeš sve. Pitanje je želiš li. I koliko. 





A ja želim disati život punim plućima i osjetiti ga cijelim svojim bićem. Okusiti. Mirisati. Jer jednom se živi. A jednom je i dovoljno. Kad popustiš s granicama i zidovima, postavljaš si izazove, osvajaš sve vrhove. Osvajaš sebe.

utorak, 29. svibnja 2018.

Inner Glow

Kažu da ljepota dolazi iznutra. I što sam starija sve više vjerujem u to. A sve manje u kozmetičku i ostalu beauty mašineriju. Znam da ovo zvuči kao jedan od klišeja u nizu, no, uistinu je tako. To prihvaćanje sebe, svoga tijela i izgleda ne dolazi preko noći. Treba dosta vremena. Netko shvati to prije, a netko poslije. Meni je trebalo vremena. Imala sam svoje boljke, i dalje ću ih imati – žena sam. To je normalno ( :D) Ono što je još normalnije je uistinu prihvatiti sebe u kakvom god obliku i veličini da jesi. I raditi na sebi. Nema ništa privlačnije i senzualnije od žene kojoj je udobno u vlastitoj koži. 


Nije tu samo šminkeraj u pitanju koliko i to da same prihvatimo svoj oblik u kojem jesmo. Pa što ako imam male grudi, veću stražnjicu, duge noge. Nije ni poanta da smo sve u univerzalnim mjerama. Ljepota je u različitosti.
Da me se sad pita imam li neku poruku za mlađu sebe ona bi glasila:

„Lijepa si. I nitko to ne može promijeniti. Savršena si u svojim nesavršenostima i baš taj mladež te čini tako posebnom, drugačijom. Beauty preparati su ok, no, u umjerenoj dozi. Uživaj u vlastitoj koži. Prirođena nam je ljepota. „Ružna“ možeš biti samo svojim lošim ponašanjem i prema sebi i prema drugima.“

Da se razumijemo. Volim se nalickati, ali sve u granicama prirodnosti. Volim naglasiti oči, ponekad i usne.  Ali, probuditi se ujutro, pozdraviti i nasmiješiti se borama smijalicama i uživati u tome, to je sve :D

Stoga, ne slušajte što vam drugi govore kakve bi trebale biti. Prihvatite sebe svakim svojim atomom, oblinom, pjegicom.. uvijek možemo raditi na sebi i postati bolja verzija sebe (razne korekcije nožem samo ako je uistinu zdravstveno stanje narušeno). Isijavanje iznutra je ljepše od bilo kojeg highlightera. A to je ono što privlači.

ponedjeljak, 2. svibnja 2016.

Mislite na sebe



S obzirom na tempo i obveze, dan nam proleti i dok kažemo „keks“ već smo u krevetu i razmišljamo jesmo li napravili sve i što nas sutra čeka, vezano za obitelj, posao, studij, prijatelje.. no, izostavljamo ključno pitanje, a ono je „što sam danas napravio/la za sebe?“

Vrlo je važno izdvojiti vrijeme za sebe tijekom dana, bez obzira koliko to vremena bilo i kada te što radili za to vrijeme.. jer, sreća nije u novcu, ni u manjem stresu kao ni u više vremena. Da bi bili dobri prema drugima i dobro radili ono što trebamo, MORAMO biti dobri prema sebi. Sreća dolazi iznutra, zar ne?!  Ona je osjećaj ispunjenosti i zadovoljstva, prije svega, samim sobom. A kada se tako osjećamo iznutra, to isto ispoljavamo na vanjštinu, te tada sreću dajemo, i samim time istu primamo.

Moje vrijeme za mene je ujutro. Počinje samim činom pripreme doručka, u tišini, te u isto toj tišini ga jedem i uživam u svakom zalogaju kao i u svakom gutljaju kave i/ili čaja. Komunikacija je“ zabranjena“, što s ukućanima, što na društvenim mrežama. Na taj se način „punim“ za nove izazove, i pobjede, naravski. Tijekom dana jako puno vremena provedem s ljudima i zbog toga su mi prijeko potrebni moji trenuci samovanja kako bih se regenerirala (da ne bi došlo do zabune, to nije isto što i usamljenost; usamljen čovjek može biti okružen hordom ljudi). Također, tijekom dana potrudim se uloviti kraće predahe, doslovno 5min, bila to pojačavanje omiljene pjesme na radiu, isključivanje od svijeta na bilo koji način dostupan u određenom trenutku kada osjetim zamor. No, početak dana je krucijalan :)

 
p.s.
Način na koji se, također, možemo rekuperirati je i dodir. Bio on on roditelja, braće/sestara, prijatelja/ice, kolege/ice.. na kraju krajeva, i dodir samog sebe. Jer, ljudima je bitno „osjetiti“. Stoga, stavite dlan na prsa, na mjesto gdje vam se nalazi srce. I osluškujte ga. Osluškujte ga kako kuca. Osjetite da ste živi. I budite zahvalni na tome. Potom, s osmijehom oko glave, krenite u osvajanje svijeta.

nedjelja, 31. siječnja 2016.

☆ Choco Coco Cherry proteinska tortica ☆

Nedjelja je, što znači da je vrijeme za poslasticu, i to proteinsku. Zanimljiv spoj čokolade, višanja i kokosa. Ne preostaje ništa drugo do zasukati rukave, pregaču na sebe i mikser u ruke. ;)


1. Biskvit
• jaje
• 1š zobenog brašna (usitniti zobene)
• 1čž kokosovog ulja
• prstohvat soli
• 1/2čž sode bikarbone
• 1ž kakaa
• 1ž meda
• 1/2š vode

Izmiksati jaje, kokosovo ulje i med. Dodati sve suhe sastojke i vodu te sve izmiksati u kompaktnu tekuću smjesu. Staviti u kalup na papir za pečenje ili premažete malo s kokosovim uljem, uliti smjesu te peći, u prethodno zagrijanoj pećniti, 25min na 180°C.

2. Premazati biskvit, nakon što se ohladi, džemom od višanja.

3. Bijela "krema"
• mjerica whey-a
• 4ž kokos mrvica
• 5ž mlijeka

Sve sastojke staviti u lončić te na vrlo niskoj vatri mješati kako ne bi bilo grudica. Premazati preko višanja.

4. Čokoladni prljev
• čž kokosovog ulja
• 3ž mlijeka
• 4ž kakaa
• 3ž meda

Sve sastojke staviti u lončić te zagrijavati konstantno miješajući kako ne bi bilo grudica. Preliti preko bijele "kreme".

Staviti u hladnjak na sat vremena da se stisne sve.

Kolač je mini, stoga birajte manje kalupe.

U slast! :)


petak, 1. siječnja 2016.

☆2015 --> 2016☆




U 2015. sam naučila mnogo. Naučila sam da se stvari ne odvijaju uvijek onako kako ih planiram niti kako mislim da bi trebale biti, no isto tako da kada dovoljno nešto želim i kada se potrudim, sve se ostvari, baš onako kako hoću. Naučila sam da stvari mogu krenuti nizbrdo, da se ne može uvijek sve popraviti ili zalijepiti da bude kao što je bilo prije. Naučila sam da ono što se pokvari, ostaje pokvareno. Također, naučila sam i da se ona lošija razdoblja preživljavaju samo kada nastaviš koračati naprijed uzdignute glave nadajući se da vrijeme liječi sve, a lakše i brže kada si okružen ljudima koje voliš i koji tebe vole, koji su uz tebe i ti uz njih bez obzira na sve. 

2015. godinu mi nisu obilježile stvari već ljudi i mjesta, fotografije i uspomene. Osjećaji i trenuci, smijeh i osmijesi.

U ovoj Novoj godini želim, kao i svima vama, više putovanja i odlične (i zdrave) klope. Da smo okruženi pozitivnom energijom. Stvaramo nova poznanstva i učvršćujemo postojeća. Upijamo nova znanja. Griješimo i učimo ispočetka. Rastemo.  Želim da nam je 2016. ispunjena čarolijom, snovima i pozitivnom ludošću. Da više čitate. Ljubite strastveno onoga/onu koji/a vas gleda kao da ste sljedeće svjetsko čudo. Stvarajte. Uživajte u svakom trenutku svakog dana ove godine, i iznenadite sebe sljedeće godine ovogodišnjim postignućima.


petak, 13. studenoga 2015.

☆Kokos kuglice vol.2☆

Upgrade kokos kuglica :D fini proteinski zalogajčići koji vas neće ostaviti ravnodušnim, a brzo će i planuti :P da ne duljim više, obnovite zalihe kokosa ;)


 Potrebno:
• 1 i 3/4 š kokos mrvica + za uvaljati
• 2 čž kokosovog ulja
• 3 ž agavinog sirupa (ili bilo kojeg drugog tekućeg sladila)
• 8 ž mlijeka (bilo kojeg, poželjno kokosovo)
• 1/2 čž ekstrakta vanilije
• 1/2 čž cimeta
• prstohvat soli
• mjerica wheya (opcionalno; obični ili neki s vanilija okusom)

Sve sastojke sa štapnim mikserom izmiksati u smjesu nalik pasti (malo duže vremema treba da se postigne takva smjesa). Oblikovati kuglice i uvaljati ih u kokos. Staviti u hladnjak na minimalno pola sata da se stisnu.


Ako ćete kuglice ostaviti prazne i ako ih radite dosta male, ispadne oko 30-40komada. Ako ćete stavljati nešto u njih, automatski su veće i prosjek je oko 20ak. :)

četvrtak, 12. studenoga 2015.

☆Banoffee cake s orasima☆

Jedino što je dovoljno reći - kave nikad dosta! :D A sukladno činjenici, evo recepta s kojim ćete uživati u kofeinu x2! Vrlo jednostavno se pripremi, brzo bude gotov, ukusan je i mekan. 



Potrebno:
• 1 š zobenih
• 1 banana
• 1/2 š jogurta
• 3 čž meda (ili bilo kojeg drugig sladila)
• 1 čž sode bikarbone (ili praška za pecivo)
• 1/2 čž ekstrakta vanilije
• prstohvat soli
• 1/2 čž cimeta
• 1 ž kave
• 1 ž kakaa
• 1/2 š oraha + malo za posipati (ili bilo koji drugi orašasti plodovi)


Sve sastojke izblendati u gustu tekuću smjesu i prebaciti u kalup na papir za pećenje. Kalup cca 9x14cm ili cca 6 muffina (za 12 uduplati smjesu). Posipati orahe po smjesi i staviti u prethodno zagrijanu pećnicu na 180°C na 20 min.


nedjelja, 8. studenoga 2015.

☆Jesenski sirovi tart od jabuke☆

Ova jesen je stvarno diiivnaaaa :))) baš je inspirativna za kuhinju, pogotovo slastice, i to one "zdravije" i "čistije" varijante, a opet uključena je i čokolada. Može li bolje?! :D Evo jednog recepta sirovog tarta u kojem ćete zaista uživati.




Potrebno:
• 3 datulje
• 1 š zobenih (mogu i orašasti plodovi)
• 1 čž ekstrakta vanilije
• 2 žlice javorovog sirupa (bilo koje tekuće sladilo)
• 3-4 žlice vode
• 6 kocki tamne čokolade
• 1/4 š mlijeka (bilo kojeg)
• jabuka (može i kruška)
• cimet

Za podlogu izblendajte ili sa štapnim mikserom izmiksajte datulje i zobene s ekstraktom vanilije, javorovim sirupom i vodom te rasporedite u posudi i poravnajte. Smjesa treba biti kašasta.

Zagrijte mlijeko na niskoj vatri, potom sklonite i ubacite čokoladu koju konstantnim mješanjem rastopite. Preliti preko podloge i staviti u hladnjak na min.15min da se stvrdne. Možete ostaviti i tijekom noći.

Jabuku narežite neposredno prije serviranja (zbog tamnjenja). Posipati cimetom (opcionalno). 

Smjese je dovoljno za kalup 14×9cm iako možete poslužiti i u dva okrugla promjera 9cm cca. Jabuke kada prerežete na polovice i odstranite koštice, režite tanko, i slažite izvana prema unutra, veće prema manjim komadima, kako biste dobili "ruža" izgled. 

Jednostavno i fino :)