Self-care je i self-building

Milenijalci, no, i oni s retro vibrom danas njeguju jedan od novijih trendova, po meni toliko bitan da bi ga trebalo uvesti kao predmet za sebe u škole – famozni self-care. Naglašava se briga za sebe, i to često „zapadnjački“, kao određen broj koraka – 12, 8, 42, 24.. ponajviše kroz kupke, masaže, zdravu prehranu, dovoljno sati sna, tetošenje Body, Mind & Soul-a, no, self-care nije samo pjenica mirišljave kupke i najnovija maska za lice. Self-care je prašnjav i nijansiran posao, rudarenje po sebi kako bi bila što bolja u svim segmentima. I znate što, nije bitno u koliko je koraka, bitno je napraviti korak, prvi, a zatim nastaviti sa svakim sljedećim. Naprijed. Prema sebi. Uvijek sebi. Jer, kao što je i Ingrid Divković rekla „Koga čekaš da se desiš sebi?“. Naša jedina zadaća je ostvariti se. Sebe sa sobom. A lijepo je kad imamo one koji nas na tom putu bodre i navijaju za nas, no, prije drugih, sami sebi trebamo biti najveći fan. Jer kad nema tih drugih, sami sebe smo dužni „gurati“. Naprijed. 

Self-care je i reći ne svemu onom što nas ne diže već spušta, sebičnošću zadržava, umjesto da pusti. Za „ne“ kao odgovor nema ljutnje. Ne je tvoj stav na kojeg imaš svo pravo. I tvoje samopoštovanje. Reci ne kompliciranosti, no, ne i kompleksnosti. 

Ovo nije jedan od onih postova u kojima se nabraja što bi se trebalo činiti za kvalitetan self-care. Jer, ono što vrijedi za mene, ne vrijedi za tebe, ni za Franku, a ni Marcelu. Prije svega, trebamo naučiti osluškivati i osjetiti sami sebe. Tijelo nam uvijek daje fenomenalne signale što bi trebali poduzeti. Emocije isto. Vještina je u današnjem svijetu emoticona uopće pokazati bilo kakvu emociju. Čak se i pokaže, no, doživi li se i proživi uistinu? Pleši, trči, hodaj, yogiraj se, pilatesiraj ili pedaliraj, upiši tečaj nekog stranog jezika ili nečeg što te oduvijek zanimalo. Čini što god ti izaziva koženje svakog atoma tvog bića od miline i unosi mir u svaku tvoju poru i boru smijalicu, a osmijeh zaokružuje oko glave. Probaj sve. Istražuj. Upoznaj se. Kad probaš, znati ćeš. I uživaj. Ako nije uživanje, i ako nije jednostavno, nije to to. 

Također, ono što je već godinama popularno u biznis svijetu je team building iliti ga timsko bildanje različitim, najčešće, sportsko-timskim aktivnostima za razvijanje i napredak socijalnih vještina. E pa trebalo bi službeno uvesti i self-building kao oblik poboljšanja odnosa prema sebi.
Isti sam napravila prije koji dan s izazovom za sljemenarenje, no, u oba smjera sve pjehe, od doma. Uz početnu euforiju već i na samu pomisao da ću si napokon i tu želju ostvariti, i u upijanju svakog dijela Zagreba kao Alisa u zemlji čudesa, nakon što je uspinjanje krenulo, naravno da mi je kroz glavu prošlo „Što je meni ovo trebalo?!“. Priznajem, nekoliko puta. Svaki sedmi panj je bio moj. Orasi, lješnjaci i grožđice su se na putu prema gore uzimali kod svakog petog panja. O kondiciji da ne pričam (test je bio izniman jer je prošlo mjesec i pol od zadnjeg treninga). No, volja. Volja je bila enormna. Znala sam kakav pogled me čeka s vrha. I niti jednog jedinog trenutka opcija nije bila odustati i pronaći neki lakši put. Tu se builda. Osim guze, listova i stražnje lože, builda se i glava. Što je više prašine bilo po tenisicama, to je manje bilo u glavi. Što se površina neba povećavala kroz krošnje stabala, slika je postajala jasnija. I u jednom trenutku shvatiš da si prodisala. Nakon gubljenja daha po putu, dišeš. I kožiš se. Jer znaš da je trud vrijedio. Uvijek vrijedi. No, uživanje na vrhu je ljepše, ne samo zbog pogleda koji ti se pruža, već kad znaš što je i koliko trebalo da bi se popela. I možeš. Možeš sve. Pitanje je želiš li. I koliko. 

 

 

 

A ja želim disati život punim plućima i osjetiti ga cijelim svojim bićem. Okusiti. Mirisati. Jer jednom se živi. A jednom je i dovoljno. Kad popustiš s granicama i zidovima, postavljaš si izazove, osvajaš sve vrhove. Osvajaš sebe.

Cosmic chaos

Prvi dan nove godine, a ja još vrtim film one prethodne i mislim si "u klinac, kakva godina". 

Od siječnja u kojem sam disala na škrge zbog općeg nezadovoljstva, preko reazlizacije raznih želja i snova do ostvarivanja master plana. Još u siječnju sam se zbrojila i donijela konačnu odluku što i kako u 2018. Totalno netipično za mene je bilo to sve držati u sebi, samo za sebe. No, znala sam da je tako najbolje za sve. A ono što je bilo najbolje za mene je vraški se primit realizacije, kroz male ciljeve. Dan za danom. I znala sam da je to moralo biti u 2018., za moj rođendan; "u listopadu sam na novom poslu i stanu u Zagrebu". 2017. krajem rujna na jednom sastanku sam rekla da želim otići iz Osijeka, no, da jednostavno ima stvari koje moram naučiti i ostaviti iza sebe nekakav trag. To sam u 2018. napravila. Tajming je bio naprosto savršen. Sve u svoje pravo vrijeme. 

2018. je bila jedna od težih godina, no, bez obzira na tu težinu, to je bila godina u kojoj sam sebe ostvarila u svakom segmentu i sebi ostvarila i snove koje sam imala još kao mala.
2018. je godina u kojoj sam si ostvarila Pariz. Trebao mi je da se napunim za nove izazove i korake u ostvarenju svog plana - preseljenja u Zagreb. Znala sam da je samo pitanje vremena, a to vrijeme je došlo. Iako sam imala stalan i siguran posao, ok ljude oko sebe. Jednostavno, nisam se vidjela više tamo. Osjećaj je bio da sam postigla sve što sam mogla i da na toj razini ostajem. Stajanje na mjestu, za nekog tko voli puno hodati, je nezamislivo. Trebaju mi izazovi, inputi na dnevnoj razini. To sam si i pronašla. Kao što sam pronašla i novu obitelj, novi posao, nove drage ljude, novi dom. Neobjašnjivo je to riječima kad se uspiješ svakodnevno, više puta dnevno, zaljubiti u male stvari, u život. Ponovno sam počela osjećati sve, svakim svojim atomom. I disati. Što nisam dugo.Osim što sam pronašla sve novo, pronašla sam i sebe na tom putu i napokon naučila određene lekcije - maknuti se iz odnosa koji ne vode nikuda. Od osoba koje čekaš. "Nisi ti Nova godina da te čekam", a bogami 2019. je čekala mene da se prvo naspavam. Naučila sam sebi biti na prvom mjestu i neobjašnajvati se. Kad nema smisla, jednostavno je. Nema smisla. Naučila sam pustiti. Ponajviše sebe, na miru. I nevjerojatna je lakoća otpuštanja onoga što ti šteti. Jer znam. Znam da je ono što dolazi još bolje od onoga što je bilo. A u međuvremenu, nastavit ću uživati u svemu što već imam, s divnim osoba koje su tu i podizati si ljestvicu te postizati još više. Bitno je ono što je ovdje. I sada. 

A sada, hvala ti 2018. što si bila brutalno veličanstvena i dobrodošla mi 2019. u lagom stilu.

 

p.s.
I nastavljam živjet u oblacima, s ružičastim naočalama. U inat svim babarogama. Moja je trava zelena, a vaša?

Don't believe me? Just Welly Merck watch me.

Make it timeless.

For a long time, like really long time I am searching for wrist watch. The watch. Usually, I don't buy anything if it doesn't match my charachter and style. I dropped the search and then the perfect watch found me - Welly Merck Classic New York R 36mm. It is everything I wanted - sophisticated but so casual, minimalistic but noticable, and it is in rose gold. When I saw it I knew it was the watch for me. I was so impatient while waiting to arrive. It is even more gorgeous when I saw it in that chic turquoise box. And now, I can't get it off my wrist.

Minimalism is the key.

The time is now.

Welly Merck is a Swiss brand founded on a true love story of Merck and Welly. They createad a watch line that is durable and simple. Luxury that is affordable. I like it even more because I can relate with the M of the Merck as it stands for the first letter of my name (even you can make your own customization) and if you look a little bit better on the watch maybe the letters MW will remined you on mountains (I love them so I find one more linkage for me).

Enjoy your time.

I know that everyhing in our life comes when the time is right, like this watch. The right time. Always on time.

You can check out the whole collection here and when you found that perfect watch use this special code of mine mcosmowm15 for 15% discount. The code is valid until 18.08.2018.

Timeless style.

Thank you Welly Merck <3

Inner Glow

Kažu da ljepota dolazi iznutra. I što sam starija sve više vjerujem u to. A sve manje u kozmetičku i ostalu beauty mašineriju. Znam da ovo zvuči kao jedan od klišeja u nizu, no, uistinu je tako. To prihvaćanje sebe, svoga tijela i izgleda ne dolazi preko noći. Treba dosta vremena. Netko shvati to prije, a netko poslije. Meni je trebalo vremena. Imala sam svoje boljke, i dalje ću ih imati – žena sam. To je normalno ( :D) Ono što je još normalnije je uistinu prihvatiti sebe u kakvom god obliku i veličini da jesi. I raditi na sebi. Nema ništa privlačnije i senzualnije od žene kojoj je udobno u vlastitoj koži. 

Nije tu samo šminkeraj u pitanju koliko i to da same prihvatimo svoj oblik u kojem jesmo. Pa što ako imam male grudi, veću stražnjicu, duge noge. Nije ni poanta da smo sve u univerzalnim mjerama. Ljepota je u različitosti.

Da me se sad pita imam li neku poruku za mlađu sebe ona bi glasila:

„Lijepa si. I nitko to ne može promijeniti. Savršena si u svojim nesavršenostima i baš taj mladež te čini tako posebnom, drugačijom. Beauty preparati su ok, no, u umjerenoj dozi. Uživaj u vlastitoj koži. Prirođena nam je ljepota. „Ružna“ možeš biti samo svojim lošim ponašanjem i prema sebi i prema drugima.“

Da se razumijemo. Volim se nalickati, ali sve u granicama prirodnosti. Volim naglasiti oči, ponekad i usne.  Ali, probuditi se ujutro, pozdraviti i nasmiješiti se borama smijalicama i uživati u tome, to je sve :D

Stoga, ne slušajte što vam drugi govore kakve bi trebale biti. Prihvatite sebe svakim svojim atomom, oblinom, pjegicom.. uvijek možemo raditi na sebi i postati bolja verzija sebe (razne korekcije nožem samo ako je uistinu zdravstveno stanje narušeno). Isijavanje iznutra je ljepše od bilo kojeg highlightera. A to je ono što privlači.

From Paris with life

Pariz. Grad svjetla. Grad ljubavi. Ali i grad života. Ponekad je uistinu potrebno otići, zalutati i pronaći sebe. Moja renesansa se dogodila upravo u Parizu. I Pariz je za to usitinu odlična ideja. 

Gubiti se po pariškim uličicama, s neprestanim uzdasima zbog ljepote koja te ne čeka iza svakog ugla, već na svakom koraku. Grad koji je toliko brz, a toliko me usporio. Grad u kojem sam disala. Svakim atomom svoga bića. I smijala se. Iz sveg srca. Dok mi je pogled zaljubljeno lutao s jedne strane ulice na drugu. I sad se kožim dok ovo pišem. Vibriram iako je neopisivi mir u meni. Nije potrebno biti i živjeti i u Parizu da bih se osjećala parižankom. To je jednostavno stanje uma. A meni je ta sinkronizacija tako prirođena da su me što francuskinje što parižanke zaustavljale i pitale može li se npr. proći na određenom potezu kod Eiffelovog tornja (radovi u tijeku), odnosno gdje se nalzi RER C stanica za Versailles. Iako sam se tamo zaputila prvi put i tako si ostvarila dugogodišnju želju, osjećaj je bio kao da sam tamo oduvijek. I prvi i sto i prvi put. Sve dileme, trileme i ostale upitne sheme su se posložile. Rasvjetlile. Pojasnile. Pojednostavile mi bivanje u vlastitoj koži. Sada odlučnija. I spremna na juriš u ostvarenju svojih želja. U ostvarenju sebe. Ima tako tih gradova u kojima se osjećaš da si doma. I tamo gdje jesi, i sa sobom. Za mene je to Pariz, uz Zagreb. Iako ne volim gužve, u ta dva grada i njihovoj vrevi, dišem. I to je najbitnije. 

A sad ona druga strana tog putovanja – kako se na put odlučiti otići solo, i to još kao žensko. Pa vrlo jednostavno. Nema tu puno mozganja i kompliciranja. Ostvari si ono što želiš. Nema smisla čekati na druge kako bi si ostvario ono što ti želiš. Živiš sad i ovdje. Prije puta sam dobivala jako puno upozorenja o tome, tim više što putujem sama, kako ne smijem pokazivati da sam tipična turistkinja, kako se pljačka, pa teroristički napadi i sl. Mislim da sam jedino ja spavala za to vrijeme, u odnosu na sve ostale koji su brinuli. 

Dakako, nisam baš putovala sama jer sam išla s agencijom. To mi se činilo u tom trenutku najpraktičnijim jer mi se nije dalo solo petljati oko milijun presjedanja, a i da vidim još neka mjesta kao što su Strasbourg, Reims, Salzburg i Hallsttat.. Odlična stvar je što je vodička fleksibilna te sam se mogla odvojiti od grupe, odnosno, za svo vrijeme boravka u Parizu cunjala sam sama. Spoj s Parizom. Može li bolje od toga?! <3
Iskreno, nije me bilo strah. Par mjeseci prije samog putovanja sam jako puno istraživala te sam uistinu bila spremna. Uključujući i arsenal aplikacija – pariški metro najznačajnija.

Pariz u proljeće mi se oduvijek činio kao apsolutnom vizijom okorjele romantičarke, no, iako je stvarnost, vremenska, bila vjetrovita, siva i kišna s povremenim virkanjem sunca, i dalje je vizija ostala netaknuta. Pariz je uistinu prekrasan unatoč svemu. Ima taj neki svoj magnetizam koji ne dopušta nikako drugačije. 

Nadam se da ćete uživati u fotkama. Uistinu ih je puno, a meni su ove favoriti i teško mi je odabrati manje. :D  #parisjetaime