Home Makeover PT. 2 - KUPAONICA

Nastavljam s kupaonicom. To je prostorija koja je, od njih 4, imala najmanje preuređivanja. Nije velika, no, taman je da stane sve ono što joj je potrebno te da ima još prostora.

/ 9/2018 /

S kupaonicom je izazov taj što ima malo prostora za odlaganje i što je bez tepiha ogoljena.

Prvi upgrade kupaonice je bio set tepiha, koji nije posebno ufotkan. Sreća je s njima bila što su dimenzije bile baš one koje sam tražila, iako nisu baš tipične, a svakako su veće od uobičajenih.

Sjećam se kao jučer koja je to sreća i veselje bilo kad sam uzela te tepihe u Lidlu jer je to bilo još u prvih mjesec dana kako sam došla i sama kupaonica je izgledala "toplije".

/ 3/2019 /

Ozbiljniji dodatak - polica - se dogodio u ožujku, iako je to trajalo neko vrijeme jer sam prvo naručila mjesec-dva jednu drugu policu - u stilu ljestvi - no, od te police sam odustala jer je bilo tehničkih poteškoća s naručivanjem (prikaz stvarnog stanja i stanja na web-u nije bilo usklađeno, dani čekanja povratne informacije i na kraju moj odustanak). Iako, na kraju mi je ipak ova draža jer se bolje uklopila i jednu policu više imam za odlaganje :) Također, ova je od bambusa, koji je kao materijal izdržljiviji u vlažniji uvjetima.

/ 8/2019 /

Ovdje je osvježavanje zidova bio veliki izazov, ne samo zbog visine zidova od 3 metra, već i zbog toga što su ljestve gigantske, a prostora za postaviti ih jako malo. Nisam profi u tome, no, zidovi su pokrečkani u mogućnosti mojih 1,7m i fleksibilnosti zbog pilatesa :D

Nakon krečenja, mislila sam da je to to što se tiče kupaonice, iako su mi kroz glave svako malo prolazile police u zidovima (nosač + polica) kako bih dobila još tog prostora za odlaganje. No, to alkemijanje je i dalje samo zamisao koje me zaintrigira na tren, pa me pusti na neko vrijeme i onda opet ispočetka.

A ovo je kako izgleda trenutno i do daljnjega.

 

 

/ 10/2020 /

Zadnji uradak je zamjena ormarića ispod umivaonika s dvije police iz iste serije kao i već prethodno kupljene visoke police (Ikea).

 

Sigurni i skorašnji upgrade za kupaonicu su crne žičane košare za police ispod umivaonika, a do tada - kako vam se čini sve ovo što je do sada napravljeno u kupaonici?

Home Makeover PT. 1 - HODNIK

Dobrodošli u moj mali dom i serijal postova o njegovom preuređenju :)

Lokacija - Trešnjevka
Kvadratura - cca 30m2
Stan u sklopu kuće

Puno promjena sam napravila u dvije godine kako sam u ovom stanu u najmu, otkako sam došla u Zagreb. Imam sreće što imam uistinu divne stanodavce koje su mi odriješili ruke za promjene koje sam napravila i koje još imam u planu napraviti, pa krenimo, za početak, u avanturu transformacije hodnika - logično da se od njega krene kao prve prostorije stambenog objekta.

/ 9/2018 /

Ovo je među prvim fotkama koje sam dobila prije nego što sam došla pogledati stan i kaparaiti ga.

/ 7/2019 /

Prva promjena koju sam napravila za hodnik su bile ove rolo zavjese za zamračivanje koje s vanjske strane imaju reflektirajuću podlogu za odbijanje topline

 

 

/ 8/2019 /

U nešto malo manje od mjesec dana uslijedilo je osvježavanje cijelog stana - zidova bijelom bojom (gletanje nekih spojeva) i bojanje štokature u sivu boju (jer su dobili patinasto bijelu boju).

/ 8/2019 /

Glavno zanimanje - hodanje po stanu s metrom i vizualizacija nakon "prelistavanja" web shopova s namještajem.

 

Nakon zidova i štokova, uslijedio je novi izazov - pronaći ormarić(e) za obuću koji će zamijeniti onu klupicu koja zauzima pola hodnika, a da pritom ti ormarići neće zauzimati puno prostora i biti će funkcionalni (s obzirom na unutrašnji izgled). Pobjednik su bili ovi ormarići iz Ikee koji su stvoreni za ovakav prostor što se može vidjeti u nastavku.

 

/ 8/2019 /

 

I tako je to sve lijepo funkcioniralno do trenutka kad sam uistinu shvatila funkcionalnost ovih ormarića i odlučila iskoristiti i prostor iza ulazinih vrata - tijekom zime, u jednom ormariću sam čak držala kape, šalove i rukavice kako bi mi bili nadohvat ruke i tu mi je jednostavno pofalilo još barem 1-2 takva za obuću.

 

Upgrade ormarića je bio točno nakon godinu dana, i u nastavku je kako je trenutno i kako će biti još ziher duži period (u ostalu na ostale dijelove stana).

 Osim ormarića, dodatne su i kukice za vješanje te kartonske ploče na vrata, a detalji su se na ormarićima i na zidiću samo promijenili :)

 

/ 8/2020 /

U odnosu na početak, što mislite o promjena koje su napravljene u hodniku?

Želite li u sljedećim postovima o drugim prostorijama i promjenama još neke detalje, kao npr. naziv samog proizvoda i gdje je kupljen?

Puštaš li vrijeme da ti izmiče?

Koliko često u svojoj okolini čujete „nisam spreman/a“? Po pitanju svega, a ponajviše odnosa.Zbog nesigurnosti koje su produkt raznih ne baš tako lijepih iskustava ljudi razvijaju strah. Strah koji je iracionalan. Jer što je najgore što se može dogoditi? Probaš, riskiraš.. i dalje si živ. No, dobio si odgovor na pitanje „Možeš li?“. Dapače, smatram da uvijek možemo. Više je tu pitanje želimo li. Ljudi zbog straha najviše gube vrijeme. Vrijeme koje jurca s obzirom na današnji tempo života. I ništa od toga ne možemo vratiti. Puštamo da nam klizi kroz prste dok si postavljamo pitanja na koja se bojimo dati odgovore. I „ne“ je pozitivan odgovor. Znati na čemu si, u svemu, vrijedi puno nanosekundi koje s vremenom mogu postati lijepa sjećanja, a sada, trenutci u kojima se uistinu živi. Zbog nečeg što zapravo ne postoji, gubimo dragocjene trenutke. Umjesto da živimo život. Jesmo li uistinu ikada spremni za živjeti život, onako, punim plućima? Ne rađamo se s uputstvima kako i što, već živimo.. iz trenutka u trenutak, iz dana u dan.. i onda odjednom, u nekoj situaciji, ups, nisam spreman/a.. nije to nespremnost, već želja. I volja. Odnosno, odsutstvo istih. Pa sljedeći put promijente svoj odgovor u koji god, samo izostavite „nisam spreman/a“ jer, ipak smo samo ljudi i nemamo svo vrijeme ovoga svijeta. Samo mogućnost uživanja u određenom vremenskom periodu.

The Ordinary - sve je samo ne to!

The ulov iz Douglasa se sastoji od The Ordinary proizvoda, koji su uistinu sve samo ne uobičajeni.

 

Dugo vremena gledam objave po Instagramu djevojaka koje su svugdje negdje po zapadnoj Europi i koriste The Ordinary proizvode, a u istragu se upustih kad sam vidjela objavu da će brand biti dostupan u Douglasu (preko weba, a što se Zagreba tiče, dostupan je u prodavaonici u trgovačkom centru Cvjetno). I ovaj put sam svaki proizvod detaljno istražila i kombinirala što bi odgovaralo mojoj vrlo osjetljivoj koži i njezinim čudnim oscilacijama u proteklih godinu dana s obzirom na promjenu podneblja, no, da se ne lažemo, i tridesete su na pragu. A tu su i sve ostale nekonzistentne promjene koje uvijek isplivaju na površinu - prehrana, (ne)spavanje, stres, (ne)vježbanje i sl.

U malo više od godinu dana primjetih povećanje pora, a pogotovo u proteklih nekoliko mjeseci i to mi je jako počelo smetati tim više što sam probala uistinu razne preprarate pa čak i one iz kućne radinosti koji su se pokazali neuspješnima, no, uz ovu opciju, tu su definitivno još dvije, koje nakon samo par dana korištenja ovih proizvoda nema potrebe za izvlačenjem iz rukava. Uz proširenje pora, neizostavno je i lučenje sebuma, a pojavile su se i još neke nepravilnosti.

The Orinardy me, osim pristupačnom cijenom (koja je ista u Douglasu u odnosu na The Ordinary/Deceim stranicu), privuako i svojim jednostavnim dizajnom koji podsjeća na ljekarnički asortiman. Po meni je i to neobično, s obzirom da dosta brendova danas napravi cirkus od dizajna proizvoda, uključujući i ambalaže. Ja sam uvijek za jednostavno.

Ono što je iznimno bitno za ovaj brand je to da ne izmišljaju toplu vodu po pitanju učinkovitih sastojaka i to skupo naplaćaju, kao drugi. 

Nije mi dugo trebalo da se i sama uvjerim u to jer je bila dovoljna samo noć. Nisam imala nikakva očekivanja, već sam bila spreman na to da će mi trebati vrijeme i strpljenje da se pokažu rezultati, a kad ono.. čudo.

Inače, The Ordinary ima široku paletu proizvoda - Antioksidanti, Kiseline, Ulja, Peptidi, Vitamin C i dr., no, u Douglasu je dostupno njih 12-13 iz raznih, gore spomenutih, kategorija.

Unatoč svim promjenama na koži lica, u izboru proizvoda sam se vodila samo jednom mišlju - koža mi je prije svega osjetljiva te s obzirom na promjenu rutine i sastava proizvo da mi koža ipak ne reagira burno.

Za početak sam uzela 4 proizvoda, iako, to je samo početak :D

Za sve proizvode koje sam uzela budem stavila linkove pa si možete detaljnije pročitati (Douglas nema sve opise), dok ja budem pisala isključivo kako su se ponašali kod primjene te prije svega, zbog čega sam ih odabrala.

HIJALURONSKA KISELINA 2% + B5
/Hyaluronic Acid 2% + B5/

 

namijenjena hidrataciji te boljitku teksture kože, na bazi vode te se koristi prije ulja/krema ujutro i/ili navečer

HA je prvi proizvod koji sam koristila. Nakon nanošenja, nije djelovalo obećavajuće jer ostavlja ljepljiv trag. No, ta ljepljivost je ubrzo nestala i koža je tako lijepo upila.

Koristim ga i ujutro i navečer, uz ostale proizvode, kako bih dodatno hidratizirala kožu.

A ovu su kombinacije s kojima kada i kako koristim HA:

ujutro HA + NFM - prva hidratizacija i priprema za make up

navečer 2-3x tjedno LA + HA - dodatna hidratacija nakon pilinga

navčer 4-5x tjednoVIT C + HA - dodatna hidratacija

U bilo kojoj od ovih kombinacija lice bi mi izgledalo masnije, pogotovo T zona, no, nakon nekog vremena taj sjaj jednostavno nestane, a koža poprimi mekoću bebine guze. Upalni procesi, pogotovo preko noći, se primire.

MLIJEČNA KISELINA 10% + HK

/Lactic Acid 10% + HA/

namijenjena neujednačenom tenu, teksturalnim nepravilnostima kože i borama, na bazi vode te se koristi prije ulja/krema navečer, a izbjegava kombiniranje s drugim jakim kiselinama

Ovom proizvodu sam se nekako najviše veselila. Vjerovala sam da će napraviti magiju, ne baš preko noći, kao što je. 

MK je blaga, no, učinkovita formulacija za piling osjetljive kože (još blaža verzija je ona od 5%). S obzirom da brand ima i druge puno jače peeling formulacije, smatrala sam da s ovom ne bih trebala imati nikakve reakcije. Ono što me oduševilo jutro nakon je to što se sebum povukao, a pore smanjile (najbolje je bilo vidljivo na nosu, a to niti jedna maska s aktivnim ugljenom nije napravila).

Nakon MK sam koristila HK kako bih hidratizirala lice.

SUSPENZIJA VITAMINA C 23% + HK 2%

/Vitamin C Suspension 23% + HA Spheres 2%/

namijenjena neujednačenom tenu, znakovima starenja te kao antioksi. potpora koja se koristi nakon seruma na bazi vode i ne smije se kombinirati s NIACINAMIDOM + EUK 134

Sam brend upozorava na dvije stvar - povećana mogućnost iritacije kože, što se mojoj nije dogodilo, iako se osjetilo peckanje, no, nije bilo ništa ekstremno, a drugo, što je neizbježno kod nanošenja - osjećaj zrnate strukture, iako je riječ o suspenziji. Mene je podsjetilo kao da razmazujem soda bikarbonu po licu, no, taj osjećaj ubrzo nestaje i koža lijepo apsorbira.

U uputama za korištenje navode da se koristi naon seruma na bazi vode, npr. HA, no, ja sam HA koristila nakon i nije se dogodila nikakva nuspojava. Na internetu se mogu pronaći različita mišljenja kad je riječ o korištenju VIT C i HA, no, zaključak je svuda isti - odlično djelovanje imaju u kombinaciji.

Blago peckanje sam osjetila samo oko dubinskih bubuljica, koje su bile netaknute, no, i to peckanje ne traje dugo već samo dok se emulzija ne upije, a do jutra mi se te iste bubuljice i smanje.
Naravno, s obzirom da je riječ o jakoj kiselini treba biti pažljiv da se ne koristi preko izritiranih mjesta, npr. otvorenih ranica, na licu.

PRIRODNI HIDRATANTNI FAKTORI + HK
/Natural Moisturizing Factors + HA/

namijenjeno hidrataciji kao posljednji korak (prije nanošenja make-upa) i ujutro i navečer

Nisam primjetila nekakav značajan boljitak, nakon korištenja, s obzirom da je najvažnija uloga hidratacija, no, koža ga lijepo upije i pospješi mekoću. Koristim ga ujutro prije nanošenja make-upa, a nakon HA. Lijepo mi zaokruži cijeli tretman.

Nadam se da će Douglas proširiti njihovu ponudu jer proizvodi su uistinu fantastični i odlično je to što nema cjenovne razlike, npr. da je kod nas skuplje.
Ono što mi fali u trenutnoj Douglas ponudi, a što bi, doprinjelo boljitku kože je sredstvo za čišćenje lica (Squalane Cleanser) te Niacinamid + Cink (jer u direktivi proizvoda namijenjen je baš za smanjenje pora i uklanjanje viška sebuma, no, u tom proizvodu mi je bitniji cink koji fantastično djeluje na bubuljice općenito jer ima svojstvo isušivanja i umirivanja upalnih područja).

Nikad češće nisam mijenjala i isprobalava proizvode koji nisu pokazali učinak ni nakon dužeg vremena, a sada napokon uživam gledati kako mi se koža lica mijenja na bolje, svaki dan i preko noći. Osim djelotvornosti, super mi je i što su pakiranja praktična te su idealna i kod putovanja (+ bočice s pipetom su staklene, no, iznimno lagane).

Ako je neka od vas koristila ili koristi The Ordinary proizvode, slobodno podijelite svoja iskustva.

Self-care je i self-building

Milenijalci, no, i oni s retro vibrom danas njeguju jedan od novijih trendova, po meni toliko bitan da bi ga trebalo uvesti kao predmet za sebe u škole – famozni self-care. Naglašava se briga za sebe, i to često „zapadnjački“, kao određen broj koraka – 12, 8, 42, 24.. ponajviše kroz kupke, masaže, zdravu prehranu, dovoljno sati sna, tetošenje Body, Mind & Soul-a, no, self-care nije samo pjenica mirišljave kupke i najnovija maska za lice. Self-care je prašnjav i nijansiran posao, rudarenje po sebi kako bi bila što bolja u svim segmentima. I znate što, nije bitno u koliko je koraka, bitno je napraviti korak, prvi, a zatim nastaviti sa svakim sljedećim. Naprijed. Prema sebi. Uvijek sebi. Jer, kao što je i Ingrid Divković rekla „Koga čekaš da se desiš sebi?“. Naša jedina zadaća je ostvariti se. Sebe sa sobom. A lijepo je kad imamo one koji nas na tom putu bodre i navijaju za nas, no, prije drugih, sami sebi trebamo biti najveći fan. Jer kad nema tih drugih, sami sebe smo dužni „gurati“. Naprijed. 

Self-care je i reći ne svemu onom što nas ne diže već spušta, sebičnošću zadržava, umjesto da pusti. Za „ne“ kao odgovor nema ljutnje. Ne je tvoj stav na kojeg imaš svo pravo. I tvoje samopoštovanje. Reci ne kompliciranosti, no, ne i kompleksnosti. 

Ovo nije jedan od onih postova u kojima se nabraja što bi se trebalo činiti za kvalitetan self-care. Jer, ono što vrijedi za mene, ne vrijedi za tebe, ni za Franku, a ni Marcelu. Prije svega, trebamo naučiti osluškivati i osjetiti sami sebe. Tijelo nam uvijek daje fenomenalne signale što bi trebali poduzeti. Emocije isto. Vještina je u današnjem svijetu emoticona uopće pokazati bilo kakvu emociju. Čak se i pokaže, no, doživi li se i proživi uistinu? Pleši, trči, hodaj, yogiraj se, pilatesiraj ili pedaliraj, upiši tečaj nekog stranog jezika ili nečeg što te oduvijek zanimalo. Čini što god ti izaziva koženje svakog atoma tvog bića od miline i unosi mir u svaku tvoju poru i boru smijalicu, a osmijeh zaokružuje oko glave. Probaj sve. Istražuj. Upoznaj se. Kad probaš, znati ćeš. I uživaj. Ako nije uživanje, i ako nije jednostavno, nije to to. 

Također, ono što je već godinama popularno u biznis svijetu je team building iliti ga timsko bildanje različitim, najčešće, sportsko-timskim aktivnostima za razvijanje i napredak socijalnih vještina. E pa trebalo bi službeno uvesti i self-building kao oblik poboljšanja odnosa prema sebi.
Isti sam napravila prije koji dan s izazovom za sljemenarenje, no, u oba smjera sve pjehe, od doma. Uz početnu euforiju već i na samu pomisao da ću si napokon i tu želju ostvariti, i u upijanju svakog dijela Zagreba kao Alisa u zemlji čudesa, nakon što je uspinjanje krenulo, naravno da mi je kroz glavu prošlo „Što je meni ovo trebalo?!“. Priznajem, nekoliko puta. Svaki sedmi panj je bio moj. Orasi, lješnjaci i grožđice su se na putu prema gore uzimali kod svakog petog panja. O kondiciji da ne pričam (test je bio izniman jer je prošlo mjesec i pol od zadnjeg treninga). No, volja. Volja je bila enormna. Znala sam kakav pogled me čeka s vrha. I niti jednog jedinog trenutka opcija nije bila odustati i pronaći neki lakši put. Tu se builda. Osim guze, listova i stražnje lože, builda se i glava. Što je više prašine bilo po tenisicama, to je manje bilo u glavi. Što se površina neba povećavala kroz krošnje stabala, slika je postajala jasnija. I u jednom trenutku shvatiš da si prodisala. Nakon gubljenja daha po putu, dišeš. I kožiš se. Jer znaš da je trud vrijedio. Uvijek vrijedi. No, uživanje na vrhu je ljepše, ne samo zbog pogleda koji ti se pruža, već kad znaš što je i koliko trebalo da bi se popela. I možeš. Možeš sve. Pitanje je želiš li. I koliko. 

 

 

 

A ja želim disati život punim plućima i osjetiti ga cijelim svojim bićem. Okusiti. Mirisati. Jer jednom se živi. A jednom je i dovoljno. Kad popustiš s granicama i zidovima, postavljaš si izazove, osvajaš sve vrhove. Osvajaš sebe.

Cosmic chaos

Prvi dan nove godine, a ja još vrtim film one prethodne i mislim si "u klinac, kakva godina". 

Od siječnja u kojem sam disala na škrge zbog općeg nezadovoljstva, preko reazlizacije raznih želja i snova do ostvarivanja master plana. Još u siječnju sam se zbrojila i donijela konačnu odluku što i kako u 2018. Totalno netipično za mene je bilo to sve držati u sebi, samo za sebe. No, znala sam da je tako najbolje za sve. A ono što je bilo najbolje za mene je vraški se primit realizacije, kroz male ciljeve. Dan za danom. I znala sam da je to moralo biti u 2018., za moj rođendan; "u listopadu sam na novom poslu i stanu u Zagrebu". 2017. krajem rujna na jednom sastanku sam rekla da želim otići iz Osijeka, no, da jednostavno ima stvari koje moram naučiti i ostaviti iza sebe nekakav trag. To sam u 2018. napravila. Tajming je bio naprosto savršen. Sve u svoje pravo vrijeme. 

2018. je bila jedna od težih godina, no, bez obzira na tu težinu, to je bila godina u kojoj sam sebe ostvarila u svakom segmentu i sebi ostvarila i snove koje sam imala još kao mala.
2018. je godina u kojoj sam si ostvarila Pariz. Trebao mi je da se napunim za nove izazove i korake u ostvarenju svog plana - preseljenja u Zagreb. Znala sam da je samo pitanje vremena, a to vrijeme je došlo. Iako sam imala stalan i siguran posao, ok ljude oko sebe. Jednostavno, nisam se vidjela više tamo. Osjećaj je bio da sam postigla sve što sam mogla i da na toj razini ostajem. Stajanje na mjestu, za nekog tko voli puno hodati, je nezamislivo. Trebaju mi izazovi, inputi na dnevnoj razini. To sam si i pronašla. Kao što sam pronašla i novu obitelj, novi posao, nove drage ljude, novi dom. Neobjašnjivo je to riječima kad se uspiješ svakodnevno, više puta dnevno, zaljubiti u male stvari, u život. Ponovno sam počela osjećati sve, svakim svojim atomom. I disati. Što nisam dugo.Osim što sam pronašla sve novo, pronašla sam i sebe na tom putu i napokon naučila određene lekcije - maknuti se iz odnosa koji ne vode nikuda. Od osoba koje čekaš. "Nisi ti Nova godina da te čekam", a bogami 2019. je čekala mene da se prvo naspavam. Naučila sam sebi biti na prvom mjestu i neobjašnajvati se. Kad nema smisla, jednostavno je. Nema smisla. Naučila sam pustiti. Ponajviše sebe, na miru. I nevjerojatna je lakoća otpuštanja onoga što ti šteti. Jer znam. Znam da je ono što dolazi još bolje od onoga što je bilo. A u međuvremenu, nastavit ću uživati u svemu što već imam, s divnim osoba koje su tu i podizati si ljestvicu te postizati još više. Bitno je ono što je ovdje. I sada. 

A sada, hvala ti 2018. što si bila brutalno veličanstvena i dobrodošla mi 2019. u lagom stilu.

 

p.s.
I nastavljam živjet u oblacima, s ružičastim naočalama. U inat svim babarogama. Moja je trava zelena, a vaša?