Charm by Samsung

What's the time? It's time to move on. 

 

Iako ne pokazuje vrijeme,  ova predivna narukvica Charm by Samsung će vas stalno podsjećati da je vrijeme za (po)kretanje.

Kako nisam baš neki tip koji nosi nakit i satove, osim kad me uhvati  „faza“, bez ove narukvice jednostavno više ne mogu. Čudno je kad ju skinem kako bih ju napunila ili idem pod/u vodu. Svojom „težinom“ od svega 3 grama je uistinu neprimjetna, dok svojim „neprimjetno“ minimalističkim izgledom jako lijepo stoji na ruci te ju se stvarno često doživljava samo kao „komad nakita“. 

Dolazi u 3 boje: crnoj, bijeloj sa zlatnim „kamenčićem“ i kvarc roza; dakle, idealna za sve modne kombinacije.

Charm se spaja s vašim telefonom putem aplikacije Charm by Samsung i Bluetootha. Ono što je fantastično je to što mobitel ne mora biti uz vas niti Bluetooth stalno uključen kako bi vam se brojali koraci. Kad poželite, samo aktivirate Bluetooth, preko same aplikacije i koraci se automatski ažuriraju.

LED lampica svijetli u 3 boje: crvenoj, plavoj i zelenoj. Pri prvom spajanju s mobitelom, na istom ćete morati odabrati boju koja u tom trenutku svijetli na Charmu kako bi se uređaj prepoznao i spojio. Kad je baterija prazna i u punjaču, svijetli crveno. Kada je napunjena, zeleno, a kada imate nekakvu notifikaciju ili se spaja i odspaja s mobitelom, plavo. Ono što je super je to što sami možete podesite za koje notifikacije će vam tiltati ledica. Nema zvukovne notifikacije te to radi samo kada su „Obavijesti“ u Charm aplikaciji uključene, odnosno Charm i mobitel spojeni Bluetoothom. Što je više aplikacija dodano, brže se i baterija troši. Navodi se kako baterija može durati do 14 dana, s obzirom na minimalističke funkcije. Meni najviše traje tjedan dana s obzirom da imam uključeno obavijest o 5 aplikacija. U samoj aplikaciji vidljiva je povezanost Charma s mobitelom kao i stanje baterije.

 

Ono što dolazi u paketu s Charmom su knjižica s uputstvima te „dock“ za punjenje bez kabla za punjenje, odnosno samog punjača, no, to i nije nikakav problem s obzirom da je punjač od mobitela dostatan. :)

 

Charm je kompatibilan s Androidom OS 4.4  te sa S Healthom 4.6.

Ono što mi se jako sviđa je ta fuzija minimalističke elegancije dizajna i funkcionalnosti Charma kao i lakoća nošenja. Jednostavnost na prvom mjestu. Idealan je za sve žene koje su često u pokretu i žele imati uvid u svoje dnevne aktivnosti. 

Korak po korak jer svaki korak se računa. A mojoj kolekciji Charma se definitivno pridružuju i preostale dvije boje. :D

Ljeto na koži

Ovo ljeto odlučih dati priliku jednom domaćem brendu i njihovom proizvodu – Biovitalisov Zlatni maslac za brže tamnjenje, a u kratkom periodu sam dobila potvrdu da je fenomentastičan. Pa krenimo ispočetka.

Lijepa i minimalistička metalna posuda od 150ml s efektnom naljepnicom koja doslovno vrišti „Otvori me. Pomiriši. Namaži i razmaži.“. Sukladno tome, to i napravih. Otvorih i miris me omami. Nježan miris shea maslaca i čileanske maline odvodi u rajske krajeve. Naprosto moraš zažmiriti i zamisliti se na nekoj od pješčanih plaža uz kristalno tirkizno more. 

Sljedeći korak: namazati. Iako je masa kompaktna (neće razočarati ni na suncu), lako je razmaziv. Dovoljno je prijeći jagodicom prsta i maslac u manjoj količini ostaje. Laganim kružnim pokretima umasirah u kožu, koja je u trenu postala još mekšom. Iako je maslac narančaste boje, zbog mrkve, ne ostavlja trag iste boje tako da nema bojazni da ćete umrljati taj lijepi bijeli badić. Koža ga s lakoćom upija. Naravno da je mastan, no, svojim sastavom omekšava i hidratizira kožu, ne ostavlja ljepljiv trag. Efekt lijepoj koži daju i sitne zlatne čestice. Maslac se može nanijeti i prije ulaska u vodu tim više što u vodi ne ostavlja masne mrlje, a po izlasku iz iste, koža je i dalje mekana jer se zadrži (naravno da se s preparatima za tuširanje ispere). Ako ste možda više solarij tip, također pospješuje brže tamnjenje pa se ne morate frljiti po pola sata. Isprobala sam i tu varijantu. S obzirom da sam svijetle puti (što je predispozicija za brži „rak efekt“) tek nakon što sam namazala zlatni maslac, noge, jer mi najsporije tamne, dobih lijepi sloj bojice. 

 

S ovim zlatnim maslacem, koji je od prirodnih sastojaka, kao što su čileanska malina, shea maslac, mrkva i ulje slatkog badema nećete se pržiti već dobiti onu lijepu, tako iščekivanu i željenu preplanulu boju, kao da ste se vratili s Maldiva. Uživat ćete u mirisu i svilenkastoj mekoći kože.

Zlatni maslac za brže tamnjenje, koji je u limitiranom izdanju dostupan je online po cijeni od 119,90kn na 

http://www.biovitalis.hr/proizvodi/zlatni-maslac-za-brze-tamnjenje-150ml-detalji.html

Drago mi je što od toliko proizvoda koji su trenutno dostupni na policama jedan stvarno kvalitetan je domaći. Kako me ovaj zlatni maslac uistinu oduševio veselim se isprobati i neke druge Biovitalis proizvode kao što je npr. Zlatna krema za očuvanje preplanulosti.

Hvala Biovitalis <3

P.s. 

Kako maslac nema UV zaštitu pazite s vremenskim izlaganjem suncu, kao i to kakva vam je put.  

A (gdje je) ljubav?

Pitanje koje dobih, čak puta dva, u protekla 24h. Nadodajem i „jesi li se udala?“. 

Dođeš tako u neke godine, konkretno, kasne dvadesete, kad ostvariš, dobar dio, ono(ga) što želiš, imaš stalan posao, baviš se rekreativno onime što voliš, ulažeš u sebe kroz razne edukacije.. i onda kao grom iz vedra neba pogodi te pitanje ljubavi. Ne mogu da se ne nas

mijem na isto, s obzirom da, pogotovo danas, podsjeća na crtani, ako ga se sjećate, „A gdje je Jura?“. 

Stvarno, gdje li je?! 

Odgovor je i više nego jednostavan. Skriva se iza Gospodina Ega, i njegovog vjernog sluge Ponosa. Jer, i kad naiđeš na Eurojackpot, opet je bitnije što drugi kažu, što drugi misle, i što je bilo, umjesto da zgrabiš objeručke ono što imaš, i čuvaš, i privineš snažnije k sebi jer samo tako znaš da je tu.  Zar je tako lako biti slijep na vlastitu sreću danas? 

Jednostavno se ne mogu, niti želim, pomiriti s tom činjenicom jer za mene vrijedi – all inclusive 24/7 365 u svim uvjetima. Ono što želim je, prije svega, vjerovati, da je tu. Na dohvat ruke. Pa makar bila i kilometrima daleko. Jer nisu bitni brojevi, ni svi razlozi.. Bitno je da postoji način, i da osjetiš. Da osjetiš cijelim svojim bićem sve(mir). Ja na svoj(e) sve(mir) čekam.

Tired of using technology

Umorna. Umorna od tehnologije. Aplikacija. Društvenih mreža. Komuniciranja preko istih. Sveli smo vrijednost života na lajkanje, heartanje, wowanje i ostalu bandu (ne)emocija. Kad vidim onog emoticona što miga, dobijem alergijsku reakciju. Razgovori NE završavaju. Stalno smo u komunikaciji. Rijetko se koristi „Dobar dan“. „Laku noć“ je izumro.  A „seen“. Pogledaj samo ako misliš odgovoriti. U suprotnom bolje da te nema, odnosno, ima, nakon nekog vremena, za sva silna izmotavanja. Koliko god smo dostupniji jedni drugima , toliko smo se barem deset puta udaljili jedni od drugih. Glavna fora je dopisivati se. Tipkati. Ma gdje je tu fora?! Daj mi glas. Daj mi lice. Daj mi oči. Daj mi miris. Daj mi face2face. Daj mi dodir. Daj mi da ti čujem smijeh. Daj mi da čujem kako mhmmaš i hmmmkaš. Daj mi da ti vidim podignutu obrvu dok se čudiš mojoj upravo izrečenoj bedastoći i iskrivljeni kut usne dok se istoj smiješiš. Daj mi pola sata oči u oči. Neću cijeli dan tipkanje. Pogotovo kad smo blizu. Daj me gurkni laktom dok hodamo jedno uz drugo. Bez mobitela. Bez Facebooka. Bez Instagrama. Bez odgovaranja na pozive. Samo ti i ja. Samo nas dvoje. 

Danas zaboravih mobitel doma. Otići na posao bez mobitela u današnje vrijeme je, kako bi moja kolegica rekla, „Kao da si bez noge“. Da stvar bude još čudnija, na pola puta sam pomislila na činjenicu kako bi bilo da sam ga ostavila doma. Tek pred dolazak sam ga odlučila izvaditi iz džepa, da provjerim kasnim li, a kad ono džep prazan. Neka on odspava malo kad ja već ne mogu. Prvih dva sata je bilo vrlo čudno. Škicala sam svako malo u ladicu ne bih li ga vidjela, ne bi li se stvorio, ali tehnologija nije još toliko napredovala da bi mislima mogli teleportirati stvari. Tijekom vremena, činilo mi se kako mi kolegice nesvjesno trljaju sol na ranu što sam bez mobitela time što su si svako malo nešto pokazivale, a i svako malo su im zvonili. Popustilo me. Pod pauzom sam izašla i bila baš sretna. Neopterećena što sam zaboravila mobitel doma. Mogla sam više promatrati ljude. A svi kao copy/paste. Zombiji s pogledima prema napravicama koje su ih hipnotizirale. Realno, i ja sam jedna od njih, ne baš svaki put, no ulovim se, tim više što mi je nekad od točke A do točke B jedino vrijeme, i mjesto, kada mogu provjeriti i mailove i poruke te sve što ide s time, s obzirom na tempo. Vrativši se nazad u ured, neometano sam nastavila s poslom, a na mobitel više nisam ni mislila. Ni u jednom trenutku mi nije bilo da pomislim kada će kraj radnog vremena da odletim doma da vidim je li me netko tražio. Sva sreća pa sve ostane zabilježeno :P

Naravno, fenomenalno je što možemo biti u kontaktu, što smo si dostupni, no uljuljali smo se i počeli uzimati jedni druge, odnose, zdravo za gotovo. Ne uživa se u trenucima. Ako nije na nekoj od društvenih mreža kao da se nije dogodilo. E pa je. I ne moraju to svi znati. Zaboravljamo, također, jednu vrlo bitnu stvari. Jedni druge preko tih mreža znamo samo onoliko koliko nam druga strana dopušta, objavljujući sadržaj po svojim profilima. Ne sudite knjigu prema koricama. I ako naiđete na tim istim mrežama nekoga tko vas zanima, dajte se upecati samo live. Jer jedino uživo ima smisla. Sve ostalo je za druge, ne za vas. A treba biti za mene. Za tebe. Ostali nisu bitni.

Pametno. Neka tehnologija služi vas, a ne vi nju.

Insta post

Živimo u svijetu u kojem želimo sve insta. Kada?! Odmah ili sad?! Još jučer, molim lijepo. Živimo k'o da smo na pokretnoj traci u nekoj tvornici. Strpljenja nema, a kada nam zatreba, želimo ga insta. Insta juhe, tijelo bez bora i celulita, insta mišiće, rješenja problema. Eh, da je tako lako, sve na brzaka, i Rim bi preko noći bio izgrađen.

Insta veze, po mogućnosti, bez bilo kakvih obaveza. Uzmem i odem. Daš mi što trebam i nestanem. Bez traga. Pisanog, glasovnog, srušilo se nebo ako je osobnog, face2face.

Želimo insta samopouzdanje. Pogotovo pripadnici muškog spola. Osim mišića koje pumpaju u teretani, pumpaju i to isto samopouzdanje preko društvenih. Jer je tako lakše. Bezbolnije. Nema znoja Kao u prvom slučaju (ali i osobno). Ako te odbije, barem ne vidi crvenilo u obrazima i konverzaciju možeš brže zgotoviti, pa čak i tišinom.

Čast iznimkama. Imam sreću da poznajem i takve. Jedan je dovoljan da potvrdi pravilo. Jedan koji riskira, bondovski. Gentleman u svakom smislu. Jer je tako ispravno, ne jer je lakše. Jer što je mušakarac koji ne riskira?! Dobiti NE za odgovor nije uopće loša stvar. Dapače, znaš na čemu si. Instantno.

U ovom ludom tempu, vrijeme je novac, i nema ga smisla provoditi s nekim s kime nema smisla. Slično privlači slično, na duge staze.

A veliki problem, ustanovio je i Buddha, rekavši kako mislimo da imamo previše vremena.

Zastani. Udahni. Izdahni. Razmisli. Razmisli što želiš. Kakva osoba jesi. Kakva osoba želiš biti. Čini drugome što želiš da drugi tebi čini. Poštuj sebe, ali poštuj i druge. Svi smo mi ljudi, od krvi i mesa, ali i emocija. Budiš se sam/a sa sobom, te isto tako sam/a sa sobom liježeš. Bez obzira tko se nalazi pokraj tebe. A kad biraš, biraj onu/onoga s kojim ćeš se i u nedjeljno jutro buditi, napraviti doručak. Popiti kavu. U tišini. Osmijehom i pogledima. S pogledom. Tada, vrijeme staje i postoji samo ono što je bitno. Postoji on/a.

Mislite na sebe

S obzirom na tempo i obveze, dan nam proleti i dok kažemo „keks“ već smo u krevetu i razmišljamo jesmo li napravili sve i što nas sutra čeka, vezano za obitelj, posao, studij, prijatelje.. no, izostavljamo ključno pitanje, a ono je „što sam danas napravio/la za sebe?“

Vrlo je važno izdvojiti vrijeme za sebe tijekom dana, bez obzira koliko to vremena bilo i kada te što radili za to vrijeme.. jer, sreća nije u novcu, ni u manjem stresu kao ni u više vremena. Da bi bili dobri prema drugima i dobro radili ono što trebamo, MORAMO biti dobri prema sebi. Sreća dolazi iznutra, zar ne?!  Ona je osjećaj ispunjenosti i zadovoljstva, prije svega, samim sobom. A kada se tako osjećamo iznutra, to isto ispoljavamo na vanjštinu, te tada sreću dajemo, i samim time istu primamo.

Moje vrijeme za mene je ujutro. Počinje samim činom pripreme doručka, u tišini, te u isto toj tišini ga jedem i uživam u svakom zalogaju kao i u svakom gutljaju kave i/ili čaja. Komunikacija je“ zabranjena“, što s ukućanima, što na društvenim mrežama. Na taj se način „punim“ za nove izazove, i pobjede, naravski. Tijekom dana jako puno vremena provedem s ljudima i zbog toga su mi prijeko potrebni moji trenuci samovanja kako bih se regenerirala (da ne bi došlo do zabune, to nije isto što i usamljenost; usamljen čovjek može biti okružen hordom ljudi). Također, tijekom dana potrudim se uloviti kraće predahe, doslovno 5min, bila to pojačavanje omiljene pjesme na radiu, isključivanje od svijeta na bilo koji način dostupan u određenom trenutku kada osjetim zamor. No, početak dana je krucijalan :)

 

p.s.

Način na koji se, također, možemo rekuperirati je i dodir. Bio on on roditelja, braće/sestara, prijatelja/ice, kolege/ice.. na kraju krajeva, i dodir samog sebe. Jer, ljudima je bitno „osjetiti“. Stoga, stavite dlan na prsa, na mjesto gdje vam se nalazi srce. I osluškujte ga. Osluškujte ga kako kuca. Osjetite da ste živi. I budite zahvalni na tome. Potom, s osmijehom oko glave, krenite u osvajanje svijeta.